Via Dinarica HR-W-06 Strogi prirodni rezervat Bijele i Samarske stijene

Strogi prirodni rezervat Bijele i Samarske stijene

Via Dinarica HR-W-06

Tekst: Hrvatski | English | Deutsch – Preuzmi GPX trag
Prikaz etape na interaktivnom portalu: Hrvatski | English | Deutsch
« Prethodna etapa
| Bijela linija Via Dinarice | Iduća etapa »

Kapela je prostrano planinsko područje na južnom kraju Gorskog kotara, koje ga povezuje s Velebitom i Ličkom Plješivicom. U tom se, 100 km dugačkom masivu izmjenjuju šumovite visoravni i livade, teško prohodni stjenjaci i istaknuti vrhovi. Otprilike na polovici Kapele stara Jozefinska cesta Karlovac – Ogulin – Senj prelazi preko prijevoja Vrh Kapele (884 m) i dijeli je na dva podjednaka dijela: Veliku i Malu Kapelu. Planinarski je zanimljivo samo područje Velike Kapele u kojemu su svi najviši vrhovi i nekoliko zaštićenih područja, među kojima su najvažnije i najprivlačnije Bijele i Samarske stijene.
Samarske stijene su splet dviju međusobno nepovezanih skupina stijena koje svojom bjelinom razbijaju šumski plašt koji ih okružuje. Sastoje se od dvadesetak bijelih kamenitih vršaka koji odvojeno strše iznad šumskog pokrivača. Bijele stijene su također prava galerija krških oblika: posvuda strše brojne okomite, bijele, pedesetak metara visoke stijene, a između njih skrivaju se duboke neprohodne ponikve i ponori. Hrbat sa stjenovitim vrhovima planinarima je dobro poznat unatoč teškoj prohodnosti, no ispod hrpta, osobito u divljem labirintu šume i krša s jugozapadne strane, još ima dijelova koji su posve nepoznati. Smjer orografske osi Bijelih stijena, dugačak 4 km, podudara se s Dinaridima, ali je sklop podijeljen tektonskim pukotinama i rastrgan krškim procesima na pojedine skupine. Područje Bijelih i Samarskih stijena zaštićeno je kao strogi prirodni rezervat.
Južno od Mrkoplja i Tuka prostire se veliko neneseljeno šumovito područje, pa treba imati u vidu da na idućih 40-50 km puta nema niti mogućnosti opskrbe (sve do sela u planinskom zaleđu grada Senja). Od Tuka markacije preko Matić poljane 2-3 h prate široku makadamsku cestu zvanu Begova staza, a potom se, malo iza šumske lugarnice na Plani, počinju uspinjati (desno od ceste) prema vrhu Samarskih stijena. Postoji i lakši pristup u Samarske stijene. On počinje nešto dalje na Begovoj stazi, na mjestu zvanom »13. kilometar«, gdje je malo proširenje za parkiranje automobila. U području Samarskih stijena najjednostavniji je prolaz šumskim putom od vrha Samarskih stijena prema Ratkovom skloništu (originalno drveno planinarsko sklonište u polušpilji ispod okomite stijene).
Samarske i Bijele stijene povezane su atraktivnim, ali zahtjevnim planinarskim putom zvanim Vihoraški put, za čiji obilazak treba 3-4 h. Vihoraški put markiran je kroz potpuno bespuće po veoma divljem terenu pa je iznimno težak i naporan. Put je dijelom osiguran, a obilazak se preporučuje samo iskusnim planinarima. Vihoraški put počinje kao odvojak s markirane staze koja vodi od 13. kilometra prema Ratkovu skloništu u Samarskim stijenama.
Tko ne želi prolaziti Vihoraškim putom, treba se vratiti na Begovu stazu i njome nastaviti 4 km dalje do polazne točke za uspon na Bijele stijene. Za uspon od Begove staze do planinarske kuće »Dragutin Hirc« na Bijelim stijenama treba oko 50 minuta. Bijele stijene omogućuju razne kružne obilaske kroz same stijene, no valja imati u vidu da su neki putovi zahtjevni (npr. putovi na najviši vrh Bijelih stijena).

  • Tuk
  • (Begovo Razdolje)
  • (Bjelolasica)
  • Samarske stijene
  • Ratkovo sklonište
  • Bijele stijene
  • planinarska kuća Dragutin Hirc

Otvori kartu u novom prozoru