Via Dinarica HR-W-11 Nacionalni park Sjeverni Velebit II – Rožanski kukovi

Nacionalni park Sjeverni Velebit II – Rožanski kukovi

Via Dinarica HR-W-11

Tekst: Hrvatski | English | Deutsch – Preuzmi GPX trag
Prikaz etape na interaktivnom portalu: Hrvatski | English | Deutsch
« Prethodna etapa
| Bijela linija Via Dinarice | Iduća etapa »

Rožanski i Hajdučki kukovi su jedinstven splet stjenovitih vrhova usred Sjevernog Velebita i jedno od najljepših krških područja u našoj zemlji. Slikovito carstvo krša što ga je priroda ovdje stvorila, zaštićeno je kao strogi prirodni rezervat, oblikom zaštite još strožim od nacionalnog parka.
Područje Rožanskih i Hajdučkih kukova po svojoj prirodi je vrlo neprohodno i nepristupačno. Zbog divljine i nepristupačnosti tu još ima mjesta na koja nije stupila ljudska noga, što ovim kukovima daje osobit čar neistraženosti. Upravo u području Hajdučkih kukova nalaze se poznate Lukina jama i Slovačka jama, u Hrvatskoj jedine poznate jame koje premašuju 1000 m dubine.
Unatoč općoj krševitosti i neprohodnosti terena, zahvaljujući majstorski izvedenoj Premužićevoj stazi, pristup u kamenito srce Velebita je lagan i ugodan za svaki uzrast pa prolazak kroz Rožanske kukove predstavlja najljepši dio uzdužne ture kroz Velebit, ujedno i najljepši planinarski izlet koji se u Hrvatskoj može poduzeti.
Premužićeva staza je uzdužna staza koja se proteže od Zavižana do Baških Oštarija u dužinu od 57 km, prolazeći kroz najljepše i najnepristupačnije predjele Velebita bez većih uspona i silazaka. Staza je građena od 1930. do 1933. prema zamisli i pod vodstvom šumarskog inženjera Ante Premužića. Posebno je impresivna dionica Premužićeve staze kroz inače posve nepristupačan krš Rožanskih kukova, i to je uistinu pravo remek-djelo suhozidnoga graditeljstva. Na jednom kamenu uz stazu na početku Rožanskih kukova na stijeni je uklesan spomen‑natpis inž. Premužiću. Gradnju staze su zajednički financirali Direkcija šuma na Sušaku, Hrvatsko planinarsko društvo i Kraljevska banska uprava Savske banovine. JU NP Sjeverni Velebit na dijelu Premužićeve staze od Zavižana do Velikog Alana postavio je 26 ploča s informativnim tekstovima o prirodnim osobitostima kraja kroz koji staza prolazi.
Za prolazak od Zavižana do Alana treba 5-6 sati hoda. Put do ruba Zavižanske kotline ide cestom, a zatim se desno s ceste preko livade odvaja Premužićeva staza. Nakon prolaska kroz šumovite Smrčeve doline, Premužićeva staza ulazi u kamenito područje Rožanskih kukova. Nakon 1 h od ceste, usred kamenitog amfiteatra, nalazi se spomen‑natpis Anti Premužiću. Za još 45 minuta staza naizmjence šumom i kamenjarom stiže pod stjenovitu Gromovaču, a ubrzo i do odvojka za uspon na njezin vrh. Iz podnožja Gromovače put se dalje blago uspinje sve do malog prijevoja (1620 m), koji je ujedno i najviša točka na cijeloj Premužićevoj stazi. Put dalje prolazi povrh dubokog trav­natog Fabina dolca, gdje nam slijeva prilazi put s Tromeđe i Lubenovačkih vrata. Ubrzo se stiže do Rossi­jevog skloništa.
Nakon 40 minuta od Rossijeva skloništa stižemo postupnim usponom na prijevoj između istočnog i zapadnog vrha Crikvene. Odmah nakon odvojka za vrh Crikvene staza se kamenim stubama spušta pedesetak metara i napušta Rožanske kukove ulazeći u šumu. Premužićeva staza podnožjem Golog vrha u dugačkom zavoju (izohipsa) stiže na travnati prijevoj između Seravskog i Golog vrha, odakle se natrag pruža lijep vidik na Rožanske kukove. Sljedeći 1 h staza vodi preko valovitih livada i malo šumom. Prišavši Alančiću, put ulazi u šumu i nakon jednog oštrog lijevog zavoja Premužićeve staze silazi do poprečne velebitske ceste Jablanac – Štirovača, niz koju se desno 300 m dalje nalazi planinarska kuća Alan. Markacija u šumi upućuje na prečac za brži prilaz do planinarske kuće Alan.

  • planinarski dom Zavižan
  • Rožanski kukovi
  • Rossijevo sklonište
  • planinarska kuća Alan

Otvori kartu u novom prozoru