Via Dinarica HR-W-17 Nacionalni park Paklenica

Nacionalni park Paklenica

Via Dinarica HR-W-17

Tekst: Hrvatski | English | Deutsch – Preuzmi GPX trag
Prikaz etape na interaktivnom portalu: Hrvatski | English | Deutsch
« Prethodna etapa
| Bijela linija Via Dinarice | Iduća etapa »

Područje Paklenice jedno je od najzanimljivijih krških područja Velebita i Hrvatske. U podnožju niza najviših velebitskih vrhova bujice su probile dva duboka klanca koji su po geomorfološkim osobinama kombinacija uzdužnih i prodornih dolina. Najzanimljiviji su prodorni dijelovi Velike i Male Paklenice, gdje se potoci probijaju između stijena koje su mjestimično visoke i više od 300 m. Uzdužni dio, koji se proteže od Ivinih vodica do izvorišta Brezimenjače u dužinu od 6 do 7 km, nalazi se upravo ispod najviših velebitskih vrhova koji se prema dolini ruše u dubinu do 1000 metara, stvarajući u visinama niz nazubljenih stijena. Na ličku se stranu planinski hrbat također strmo ruši linijom velebitskog rasjeda, uzduž kojega se prostire Ličko polje. Zahvaljujući iznimnim prirodnim vrijednostima, Paklenica je proglašena nacionalnim parkom.
Među penjačima je Paklenica osobito popularna i poznata u europskim razmjerima kao jedno od najljepših europskih penjališta zbog ugodne klime, lijepe prirode i raznovrsnih penjačkih mogućnosti.
Bijela linija Via Dinarice prati Velebitski planinarski put vršnim dijelom Velebita, preko Vaganskog vrha do Svetoga brda. Od planinarskog skloništa Struge nastavljamo po stazi 10 minuta do bunara Marasovca pa odatle desno markiranim putom uzbrdo kroz kamenjar i rijetku klekovinu. Uspon ubrzo postaje strmiji i tako je sve do prijevoja ispod Babina vrha. Dalje dobro ugaženi put vodi kroz kamenjar, oko nekoliko dubokih ponikava pa na hrbat i konačno stiže na Vaganski vrh. Po hrptu je provedena uzdužna visinska staza koja povezuje svr vrhove i služi kao glavna okosnica za uspone na njih. Dionica od Struga do Vaganskog vrha duga je oko 2 h, a od Vaganskog vrha do Svetog brda ima oko 4 h hoda pa je prolazak duž cijeloga hrpta između Struga i Svetog brda zahtjevan cjelodnevni izlet. Put je markiran slabo (markacije su rijetke), ali u povoljnim vremenskim uvjetima nema teškoća s orijentacijom.
U jugoistočnom smjeru s Vaganskog vrha put se strmo spušta 10 minuta do ravnijeg terena gdje zdesna prilazi Lipa staza iz Paklenice, pa nastavlja ravno stazom dalje 15 minuta na prijevoj između stožastog Segestina (1715 m) i Brunda (1710 m). Na drugoj strani prijevoja staza se postupno uspinje na podnožje stožastog Malovana (1709 m) i preko male kose silazi do ruba Malovanskog jezera (oko 1600 m), zapravo oveće lokve vode koja ljeti ponekad i presuši. Sve do izumiranja velebitskog stočarstva sredinom 20. stoljeća služila je kao dragocjeno pojilište za stoku. Nastavljamo dalje do mjesta gdje put prelazi na primorsku stranu pružajući izvanredan vidik na more i na Malu Paklenicu. Put se dalje krševitijim terenom postupno spušta u Čičinu dolinu i do prijevoja iznad travnate kosine, gdje zdesna prilazi markacija s Ivinih vodica, a slijeva markacija s Bunovca. Dalje put vodi u j. smjeru postupno se uspinjući po krševitom i travnatom terenom na prijevoj između Babina vrha (1744 m) i bezimenog vrha visokog 1583 metra te se pred nama ukazuje strmina Svetog brda. Sdesna prilazi markacija od Vlaškoga grada, a vrlo brzo zatim slijedi strm uspon travnatim terenom do križa na vrhu Svetog brda.
S vrha Svetog brda spustit ćemo se prema nekom od planinarskih skloništa u podnožju vrha, u kojima se može prenoćiti. To su skloništa Vlaški grad, Ivine vodice, Zlatino sklonište na Libinjama ili sklonište na Dušicama. Sva skloništa pružaju skromne uvjete za noćenje i nisu opskrbljena.

  • planinarsko sklonište Struge
  • Vaganski vrh
  • Sveto brdo
  • (planinarsko sklonište Ivine vodice)
  • planinarsko sklonište Vlaški grad

Otvori kartu u novom prozoru