Bijela linija

Bijela linija Via Dinarice pruža zainteresiranim obilaznicima priliku da uzdužnim obilaskom dobro upoznaju raznolike prirodne vrijednosti hrvatskih planina. Prateći smjer pružanja Dinarida, ona povezuje najatraktivnije hrvatske planine, vrhove i vidikovce, koristeći infrastrukturu najpopularnijih hrvatskih planinarskih obilaznica (Goranski planinarski put, Kapelski planinarski put, Velebitski planinarski put). Najvišu točku dostiže na planini Dinari, najvišem vrhu Hrvatske, ujedno i planini koja je dala ime cijelom Dinarskom gorju i putu Via Dinarica. Pružajući iznimnu priliku za upoznavanje samoga srca hrvatskih Dinarida, put obuhvaća sva tri hrvatska planinska nacionalna parka, oba hrvatska stroga prirodna rezervata te najveći hrvatski park prirode. Bijela linija preporučuje se iskusnim i dobro opremljenim planinarima. Najpogodnije ju obilaziti u ljetnom razdoblju, budući da su u zimskim mjesecima dionice u Gorskom kotaru, na vršnom dijelu Velebita i na Dinari pokrivene snijegom, koji se može zadržati i do kasnoga proljeća.

Trasa

Bijela linija iz smjera Snežnika u Sloveniji u Hrvatsku ulazi na graničnom prijelazu Babino polje / Prezid. Nakon prestanka schengenskog graničnog režima na granici Hrvatske i Slovenije i ostvaranja drugih preduvjeta predviđeno je da se smjer bijele linije Via Dinarice premjesti na trasu nekadašnjeg spojnog puta Snežnik – Snježnik. Kroz veći dio Gorskog kotara, od Prezida do Bijelih stijena, bijela linija prati trasu Goranskog planinarskog puta, osim na kratkoj spojnici, između sela Razloga kod izvora Kupe i Crnog Luga u Nacionalnom parku Risnjak. Put obilazi planine Tuhobić, Bitoraj, Bjelolasicu te Samarske i Bijele stijene. U području od Bijelih stijena do Kolovratskih stijena, bijela linija u potpunosti prati trasu Kapelskog planinarskog puta. U području od Kolovratskih stijena do Vratnika i dalje do Nacionalnog parka Sjeverni Velebit, put prati trasu nekadašnjeg spojnog puta Kapela – Velebit. Spojni put se posljednjih desetljeća više ne održava, ali nekadašnju trasu nije teško pratiti, pogotovo na području Senjskog bila na Velebitu, gdje su senjski planinari uspostavili Senjsku obilaznicu.

Na Velebitu, Via Dinarica prati trasu Velebitskog planinarskog puta. Na području sjevernog i srednjeg Velebita glavna okosnica je glasovita Premužićeva staza, a obilazak te staze može se lako dopuniti usponima na atraktivne vrhove u blizini staze. Na području Nacionalnog parka Paklenica bijela linija obilazi najviše velebitske vrhove (Vaganski vrh i Sveto brdo), a zatim se nastavlja u jugoistočnom smjeru na Tulove grede i Crnopac te silazi do Gračaca i Cerovačkih špilja, najljepših špilja u Hrvatskoj. U visinskoj zoni između Tulovih greda i Prezida linija se nakratko prekida zbog minski sumnjivih područja.

U daljnjem dijelu puta, od Gračaca do Knina, glavni smjer kretanja je državna cesta D1. Kako bi se izbjegla 55 kilometara duga cestovna dionica, put povezuje atraktivne točke koje imaju razvojni potencijal (najjužniji izdanci Velebita, brdo Poštak, izvor Zrmanje, brdo Oton itd.). Prije Knina odvaja se prominska varijanta bijele linije Via Dinarice, koja se preko rijeke Krke uspinje na Prominu, a zatim preko Kijevskog Kozjaka upućuje prema Vrlici i Cetini, gdje se ponovno spaja s bijelom linijom Via Dinarice.

Zbog posebnih obilježja planine Dinare koja je dala ime cijelim Dinaridima i putu Via Dinarica, bijela linija Via Dinarice se na području Dinare, od Knina do južnog ruba Kamešnice, grana u tri varijante. S planinarskog gledišta najatraktivnija je visinska troglavska varijanta koja vodi po vršnoj zoni Dinare, Troglava i Kamešnice (trasa tzv. »Puta Oluje«). Zbog zahtjevnog terena, ograničenih mogućnosti noćenja i opskrbe vodom te nemogućnosti prelaska državne granice u visinskoj zoni, kao alternative za tu varijantu obilaznicima u području Dinare ponuđene su još livanjska (preko prijevoja i graničnog prijelaza Strmica) i cetinska varijanta bijele linije (niz rijeku Cetinu prema Sinjskom polju).

Od Knina, preko Dinare, bijela linija prati zamišljenu planinarsku obilaznicu po Dinari, do izvora Cetine, gdje se spaja s prominskom varijantom, a odvaja od troglavske varijante. U daljnjem dijelu cetinska varijanta bijele linije prati nizvodno tok rijeke Cetine, uz obalu jezera Peruča, do ruba Sinjskog polja. Od jezera Peruča put se nastavlja na trasu hodočasničke Staze Gospi Sinjskoj kojom bijela linija izlazi na državnu granicu s BiH na graničnom prijelazu Aržano – Prisika.

Etape Bijele linije

Higlights / the best of

Must-see places – suggestions

  • Nacionalni park Risnjak
  • Strogi prirodni rezervat Bijele i Samarske stijene
  • Nacionalni park Sjeverni Velebit: Zavižan – Rožanski kukovi – Alan
  • Nacionalni park Paklenica: vrhovi Velebita (Struge – Vaganski vrh – Sveto brdo)
  • Dinara: Brezovac – Dinara – Glavaš – izvor Cetine


Otvori kartu u novom prozoru

You may also like...

Odgovori